VISOČICA I TREBEVIĆ

Stojim sa Ivom pored magistrale i čekam bus iz Banjaluke. Po dolasku busa uskačemo i pozdravljamo se sa ekipom. U Sarajevu ulazi i lokalni vodič Dragi Novaković kojeg poznajem sa više pohoda, između ostalih i zimskog uspona na Visočicu kad smo se vratili i na vrijeme izbjegli lavinu. Pozdravljamo se i neobavezno pričamo o planovima koje imamo i mogucnosti da planiramo neke zajedničke akcije i u svakom slučaju bih želio učestvovati u akciji koja dijelom obuhvata i kanjon Rakitnice. Po dolasku u Tušila ne ulazimo u sobe jer kasnimo i dio sarajevskog tima je vec odmaknuo, nego busom prašimo makadamom da ih stignemo.

Nakon stizanja sarajevske grupe izlazimo iz busa i zajedno pješačimo prema Džamiji najvišem vrhu Visočice prolazeći pored nekropole stećaka. Uspon prolazi dosta dobro. Na vrhu mi se malo teško orijentirati jer se faktički nalazim u središtu planina koje poznajem i malo mi je izmijenjen pogled i tražim pomoć od Dragog.

Obilaznom stazom krećemo prema grebenu Visočice. Pravimo više manjih pauza uživajući u pogledu. Sarajevska grupa upozorava da je prelaz preko jednog dijela grebena malo rizičan sa mogućnošću da se otisnete na siparu. Dragi traži da ja ostanem kao zadnji vodič. Uz mene se lijepi Sara, ljupka osamnaestgodišnja djevojka koja studira u Americi i ovdje je preko ljeta. Nakon prelaska grupe Sara se penje na policu stijene i sjeda. Zaključujemo da imamo vremena stići grupu, ja vadim nes kavu iz limenke i uživamo u kavi i popodnevnom suncu. Predio je nestvarno lijep. Zbog kašnjenja ne možemo proći čitav greben nego silazimo malo ranije prema domu. 

Dom ima solidan izbor hrane od janjetine sa ražnja, teletine ispod sača do pite i pure. Poslije večere Sara uzima gitaru i uljepšava večer. Kako odmiče večer, ekipa se osipa i Sara i ja ostajemo sami. Konačno i mi krećemo, zastajemo na vanjskim stepenicama i ja joj objašnjavam da naš planet upravo prolazi kroz asteroidni pojas koji mi vidimo kao zvijezde padalice u narodu poznate kao suze Sv. Lovre. Osjećam se kao otac koji priča kćerki. Ostajemo dugo na stepenicama uživajući u zvjezdanom nebu i svježem planinskom zraku. Čak igramo igru tko će vidjeti više padalica i moram priznati da sam izgubio.

U nedeljno jutro u polutami tiho skačem sa kreveta na kat trudeći se ne probuditi ljude koji spavaju u sobi. Izlazim van i uživam u jutarnjoj svježini. Ubrzo mi se pridružuju još tri člana i naš vozač Sale.  Tiha neopterećena priča. Čim se domar probudio naručujemo kave, a doručak će čekati dolazak kuharice.

Nakon doručka spremamo sve iz soba pozdravljamo se sa vlasnicima doma i busom krećemo prema Napretkovom domu na Trebeviću. Napretkov dom je već komercijalan, posjećen od brojnih gostiju iz Sarajeva i šire. Odmah naručujemo jelo koje će biti gotovo nakon naše ture koja je stvarno šetnja, naročito se šetnjom čini nakon jučerašnje ture.

Trebević je zgodan i za ljude koji i nisu baš kondiciono spremni. Staze su dobro uređene i nemaju kritičnih dijeova, a pogled sa grebena na Sarajevo je nešto zbog čega vrijedi doći ovamo. Uživamo u lakom dolasku na vrh i izležavanju na suncu i nakon toga se vraćamo u dom na ručak. Još nam ostaje kava u Sarajevu i odlazak kući.

ZAKLJUČAK

Kružna tura od doma u Tušilima prema Džamiji i grebenom nazad prema domu je lijepa i uistinu ćete uživati u njoj pod uvjetom da ste kondiciono spremni, imate kvalitetnu obuću i dovoljno vode. Bilo koji vrh da izaberete da jedete na njemu nećete pogriješiti, pogled je fenomenalan. Preporuka je da se zaustavite pored nekropola kojih ima nekoliko na ovom prostoru. Ako se odlučite na prenoćište pod šatorom uradite to kod izvora Točka. Ako volite gurmansku varijantu kuhinja kod Enesa vlasnika doma je odlična, sobe su sa krevetima na kat ali imate samo jedno kupatilo.

Ako ćete penjati Visočicu zimi u amfiteatru se morate čuvati lavina.

Trebević je tipičo izletiše koje sa grebena pri vrhu ima lijep pogled na Sarajevo. Na toj ruti ne morate nositi ni hranu jer je Napretkov dom izuzetan kao mjesto za odmor uz kavu i kvalitetnu kuhinju, a pored puta imate nekoliko izvora pitke vode.