Još od  pohoda na Čvrsnicu sa Slavenom Filipovićem članom «Mehanizma» iz Kotor Varoša sam dogovarao posjet Vilenskim Vrelima. Čiki mi je puno pričao o njima i njihovoj ljepoti kao i o kanjonu Cvrcke. Konačan dogovor je pao prošle subote na usponu na Mihajlovac. Znali smo da puno ljudi neće doći zbog prvomajskih praznika, ali sam znao da ne smijemo propustiti ovaj termin u proljeće, jer će u ljeto nivo vode biti puno niži i Vrela neće biti tako lijepa.

 Iz Jajca smo krenuli u nedeljno jutro drugoga maja. U autu Zdravko Žunić-Rafo, Leovac Anto i Željko Crnogorac. Dolazak u kafe bar i okupljanje domaćeg dijela ekipe: Slaven Filipović, Vladislav Čupić-Čupo, Sladan Tatar-Slad i Mladen Tepić. Kako smo iz Jajca stigli oko deset sati odlučujemo odmah krenuti prema Vrelima da ne gubimo najbolji dio dana. U Obodniku smo skrenuli prema selu Večići gdje smo i ostavili aute i uz rijeku Cvrcku krenuli pješice prema Rastiku, rodnom Slavenovom selu. U Rastiku živi samo jedna stara baka, a ostali su došli za prvomajske praznike i kuće uglavnom koriste kao vikendice. Predivna priroda i bistra rijeka, nažalost nagrđena plastičnim vrećicama sa smećem. Tempo hoda je umjeren, nama je prvi put da smo ovdje i upravo uživamo pri pogledu na krajolik.

I onda pred nama Vilenska Vrela. Priroda se poigrala sa svim onim što ima i stvorila sliku koja vam se u prvi mah čini nestvarnom. Niz stijenje voda se slijeva, skakuće i pršće razbacujući kapljice koje završavaju u Cvrcki  . Prva asocijacija: Plitvice. Plitvice su veće i šum vas zagluhne, ali je utisak koji  pravi na čovjeka jako sličan. Ovdje je količina vode manja, mnogo je tiše i nema mnoštva turista koji se guraju i dovikuju oko vas. Kažu da slika vrijedi stotine riječi, ali vjerujte mi da niti jedna slika ne može dočarati tu ljepotu, to naprosto morate vidjeti i osjetiti. Moj bi vam savjet bio da krenete sa manjom grupom ljudi.

Nakon kraće pauze penjemo se do samog vrela. Pijemo vodu i slušamo legendu da, ako nakon godinu dana budemo pili sa ovog istog vrela, što god da poželimo vile će nam ispuniti. Ako iduće godine vidite da vozim mercedesa SLK legenda je istinita.

Vodiči nam savjetuju posjet pećini. Nivo vode je taman toliki da iz pećine ne teče potok, a da se može ući u pećinu i razgledati par malih jezera koja se nalaze u njoj. Kako smo znali da je to jedna od mogućnosti ponijeli smo džepne lampe sa sobom. U pećini se ne nalazi tipičan pećinski nakit, ali vjerujte vrijedno je ući i pogledati.

Razgledanje daljeg dijela kanjona Cvrcke otpada, jer smo ipak trebali doći ranije. A da odemo do slapa Skakavac?  Sjedamo u aute i krećemo prema Grabovici i dalje uz rijeku Duboku do istoimenog sela. Tabla govori da je ovaj kraj imenovan parkom prirode. Nakon Vilenskih Vrela teško da će išta ostaviti neki veliki utisak na nas. Greška. Nakon polusatnog pješačenja kroz gustu šumu dolazimo do slapa Skakavac. Nalazimo se na kraju klisure i sa jedne od stijena pada voda sa nekih dvadesetak metara visine. Skoro svaki kraj ima neki slap kojeg zovu Skakavac, ali mislim da ovaj stvarno opravdava svoje ime. Sitne kapljice vode kovitlaju se u zraku i padaju po nama. Dobijate tuširanje htjeli vi to ili ne. Pravimo par fotografija, domaćini nas veoma učtivo puštaju da razgledamo tu ljepotu ne požurujući nas niti jednog momenta. Teška srca odlučujemo se na povratak. Mislim da je u svakom od nas potajno tinjala želja da se nekad u jednom od sljedećih mjeseci  još jednom vratimo ovamo. Povratak niz Duboku, još par fotografija i pogled prema šumi u kojoj se nalazi slap.

Na putu prema gradu zastajemo u piceriji. Zajedničko oproštajno pivo uz želju da se opet sretnemo. Srdačan stisak ruke i pozdravi. Sjedamo u aute, prve kapi kiše počinju kvasiti vjetrobransko staklo, drago nam je što kiša nije počela ranije.

 Ovo je bio jedan od onih rijetkih izleta na kojem je svaka minuta bila vrijedna. Ako imadnete priliku, posjetite Kotor Varoš, potražite nekog od ovih momaka koji su jako ponosni na svoje prirodne ljepote i rado će ih podijeliti sa vama. Ako vam vile i ne ispune želju, vjerujte mi, provešćete dan koji ćete pamtiti za čitav život.