TRIGLAV 2014.

Četvrtak 04.09.2014.
Poslijepodne krećem za Banjaluku. Ostavljam auto kod Zagija i stvari prebacujem u njegovog golfa. Idemo nas desetero sa dva auta. Vozit ćemo svu noć i ujutro stići do Triglava. Dobro prolazimo granicu i prvu pauzu pravimo u restoranu Plitvice.

Petak 05.09.2014.
Jutro nas zatiče kod Ljubljane. Stajemo zbog kave. Pauza nam je baš potrebna. Ubrzo nastavljamo dalje,prolazimo Bledsko jezero i dolazimo do Rudnog polja. Prepakiramo se, oblače se gojzerice, osim mene i Zagija. Kako računamo da ćemo ići treći dan do Bohinja moramo odvesti oba auta tamo, jedno ostaviti, a sa drugim se vratiti nazad. Zagi vozi golfa, ja vozim Dobrilinog renoa. U Bohinju ostavljamo renoa i zajedno se vraćamo u golfu. Ekipa je već dobro odmorila, nije ni čudo jer put Bled-Bohinj i nazad traje oko dva sata. Osim mene i Zagija svi su ovdje prvi put. Zagi traži da ja vodim grupu. Vrijeme je dobro, ne pada ništa, a nema ni previše sunca. Kažem da će prva pauza biti na Putu sira. Dolazimo do domaćinstva koje prodaje sir. Naručujemo sir i kiselo mlijeko. Domaćini sipaju muškima rakiju, a ženama liker onako od sebe. Drugu pauzu planiram kod izvora kad savladamo malo žešći uspon. Srećemo Nijemca koji solo penje Triglav. Slikamo se zajedno i krećemo dalje. Nikad nisam potpuno razumio solce, mada mi se po glavi mota da postanem jedan od njih.
Dolazimo do Vodnikovog doma. U trodnevnoj verziji uspona on je najbolje rješenje za prvo prenoćište jer ima izvor vode. Vani možete kuhati na plinskom kuhalu i ujutro nasuti dovoljno vode. Tuša nema, ali imate umivaonike koji su dovoljni da se čovjek osvježi. Ja se perem vani na izvoru i poslije ulazim u dom. Naručujemo planinski čaj koji je ovdje jako dobar. Cijene i nisu pretjerano visoke. 

Subota 06.09.2014.
Nakon doručka krećemo prema Planiki, zadnjem domu prije vrha. Već nailazimo na snijeg. Sa lijeve strane vidimo stado divokoza koje, na za njih dovoljnoj udaljenosti, mirno čupkaju rijetke trave. Ulazimo u dom i pravimo pauzu. Tražimo od domarke da nam da informacije o vremenu, ako je moguće. Prognoza kaže da je upravo sad vedro, medjutim vani je magla i sipi slaba kiša. Donosimo odluku da krenemo sa nadom da ce se razvedriti dok dodjemo do vrha. Nailazimo na prvu sajlu i vežemo se za nju. Zagi i ja dajemo savjete gdje hvatati klin, stijenu ili sajlu i izlazimo bez problema na Mali Triglav. Trebamo preći na Veliki Triglav, ali nemamo nikakav pogled, svuda su oblaci koji ne dopuštaju da se vidi ni dvadesetak metara od nas. Konačno smo izašli na vrh. Krštenje prusikom za one koji su prvi put na ovoj visini. Vjetar i susnježica pojačavaju i nakon fotkanja se vraćamo nazad. Kolona se razdvaja na dva dijela. Ovi koji su naprijed ne mogu više čekati ostale, jer im je hladno i mokri su. Kažem Zagiju da ću ostati sa ovima koji zaostaju i dovesti ih na Planiku. Nakon pauze u domu vrijeme se malo poboljšalo. Nema više toliko magle i ne pada ni kiša ni snijeg. Grabimo prema domu Dolič. Procjenjujem da ćemo doci za vidjela i ne moramo žuriti. Dok smo došli do doma, vrijeme se potpuno popravilo. Sjedimo u domu i uz čaj gledamo popodnevno sunce. Da nam je stiglo malo ranije bio bi to dar sa neba. U dom ulazi još jedna poveća grupa slovenskih planinara i postaje dosta živo. Raspoloženje u našoj grupi je dobro, ali moramo ranije na spavanje jer rano ustajemo.

Nedjelja 07.09.2014.
U šest sati smo svi vani, čeka nas put preko sedam triglavskih jezera. Imamo preći dolinu i preko sedla na drugu stranu. Na usponu prema sedlu nas zatiče izlazak sunca. Svi su oduševljeni prizorom. Posmatraju Planiku u daljini i Triglav iznad nje. Nakon strmog uspona po siparu preko sedla prelazimo na drugu stranu. Grupa jedva čeka da vidi jezera. Ali prije prvog jezera gledaju u krdo kozoroga pred nama. Nalaze se sa obje strane puta. Dva mlada mužjaka ispod puta se sudaraju rogovima. Zagi i ja procjenjujemo da je rizik nastaviti stazom. Vratit ćemo se nazad i spustiti se siparom na drugo jezero. Ja silazim prvi da vidim kakva je situacija sa siparom. Spuštam se vododerinom i kažem da je malo teže, ali se može. Spuštam se dalje, ali iza mene ne dolazi grupa. Vidjeli su da su se kozorozi povukli i silaze stazom. Drugom stazom silazi jedna grupa Slovenaca i prilazi nam. Kako su i oni ostavili auto na Rudnom polju Zagi im kaže da im možemo uzeti vozača i prevesti ga do Rudnog polja. Planinari pomažu jedni drugima bez obzira ko su i odakle su. 
   Prolazak pored triglavskih jezera uz sunčano vrijeme protiče kao u bajci. Na ovoj visini nema drveća i pogled puca preko planinskih vrhova. Kod zadnjeg doma i zadnjeg jezera pravimo pauzu. Nekolicina se odlučuje na kuhano jelo i ja medju njima, mada je samo kriška kruha 40 centi. Oko zadnjih jezera već raste crnogorična šuma. Krećemo kroz šumu i dolazimo do vidikovca. Ispod nas Bohinjska dolina. Čujemo slap Save Bohinjke koja izvire nedaleko ispod nas, ali nas do dole čeka još dosta serpentina. Govorim im da ih sad čeka ferata, prva u njihovim životima. Zagi će ići zadnji i ako neko ne bude siguran može tražiti da ga Zagi veže prusikom i da se kači karabinerima za sajlu. Niko ne traži prusik i nastavljamo silazak do malog turističkog mjesta na dnu doline. Ispijanje kave i piva na cilju našeg putovanja, grupa se odmara, Zagi i ja bez kave, bez piva i bez odmora sjedamo u renoa i idemo po golfa, vozač slovenske grupe je sa nama.
Vratili smo se nazad i ja tražim smo kratku pauzu za espreso. Nakon kratke pauze krećemo na dug put prema Bosni. Ponovo u Ljubljani, ponovo isti bar i šalica kave. Dogovor je da ne idemo u restoran Plitvice nego negdje u Bosni. Ja preuzimam volan i vozimo autoputem. Vanja jedina pored mene u autu budna, sjedi na suvozačkom sjedalu i trudi se olakšati mi vožnju pričom. Kažem da sam već navikao tako voziti, ali svejedno je lakše kad imaš nekoga sa kim kratiš vrijeme. Nakon prelaska granica stajemo na benzinsku crpku i pijemo oproštajno piće. Čestitam im svima, tek sad su doživjeli planinarenje, do sad je bilo livadarenje i opraštam se sa ekipom iz drugog auta. Dolazim pred Zagijevu zgradu, uzimam svoje auto i nastavljam mračnom cestom punom odrona prema Jajcu.
 
Zaključak
Staza Bled-Triglav-Bohinj sa svojim triglavskim jezerima je po meni najljepša staza na Triglavu. Za trodnevni pohod preporučujem spavanje na domovima Vodnik (ima vodu) i Dolič. Za dvodnevnu naporniju varijantu bih preporučio spavanje u domu Planika. Za više adrenalina preporučio bih alpinistički smjer od Alježevog doma. Taj pravac nije za svakoga. U trodnevnoj verziji bih preporučio spavanje na Kredarici (ima vodu) i Doliču. Dvodnevna verzija je spavanje na Planiki ili Kredarici, ovisno o vašim sklonostima i uvjetima na terenu. Problem u obje verzije je što je auto dosta daleko od mjesta na kojem završavate put. Da biste radili ovo što smo radili Zagi i ja trebate biti stvarno u dobroj formi. Preporuka je koristite minibus i usluge profesionalnog vozača.