OLIMP
Utorak 23.9.2014.
 Nešto iza podneva stizem do Naninog stana, ona me čeka na vratima sa rančevima.Nakon spremanja stvari u prtljažnik krećemo za Banjaluku. Prvo poznato lice koje srećemo na parkingu je Nevena koja ne može sakriti oduševljenje sto nas vidi. Ja vozim auto do kuće Zagijevih roditelja gdje ću ga ostaviti. Kad sam se vratio na parking već je većina ekipe tu. Ima i onih koji su samo došli ispratiti prijatelje i stvarno ne znam ko ide, a ko ostaje. Nakon pozdrava bus kreće prema Gradiškoj. Nana se namješta, pruža noge preko mojih i kao većina putnika tone u san. Pri slabom svjetlu koje dopire izvana gledam Milicu koja je na sjedalu desno od mene. Ne mogu razumjeti kako se može onako sklupčati na sjedalu.
Srijeda 24.9.2014.
Svanulo je i prolazimo kroz Makedoniju i Grčku. Ako se sjećate kad ste bili djeca kako ste se oduševljavali kad vidite more nakon duge vožnje onda možete sebi dočarati atmosferu u minibusu kad se na obzoru pojavilo more. Sale vozi ulicom uz samu plažu i tražimo hotel u kojem imamo rezervaciju. Imamo slobodno do dva sata kad se moramo svi skupiti kod minibusa. Odlazim sa Nanom na ručak i poslije na kavu i kolače u slastičarnu. U dva sata ulazimo u minibus i serpentinama Olimpa krećemo prema mjestu odakle ćemo pješačiti do doma u kojem ćemo spavati. Kad smo stigli na brzinu se prepakiramo i stvari koje nam neće odmah trebati ostavljamo u busu. Grupna fotka i polazimo. Staza je lijepa, grupa je dobro raspoložena i solidno napredujemo. Prije mraka stižemo do doma. Tuš postoji, ali nema tople vode. Nana, Pero i ja se ipak odlučujemo na tuširanje. Nakon tuširanja sjedamo u zajedničku prostoriju,

jedemo i opuštamo se uz kavu, čaj, pivo i metaksu. U deset sati se gasi svjetlo i odlazimo na spavanje. U mraku potkrovlja dobro raspoloženi jos ostajemo budni, pričamo viceve i prepričavamo anegdote sa naših prijašnjih pohoda.
 Četvrtak 25.9.2014.
Malo prije šest smo već svi vani sa rančevima na leđima. Čeone lampe su upaljene i krećemo kroz mrak.  Dole na obali Egejskog mora gore svjetla javne rasvjete usnulog gradića. Kako se približavamo vrhu Skolio vidik postaje bolji, a iza naših leđa iz mora izranja sunce. Sad nas čeka penjanje na Mitikas. Savjet je kome ranac ne treba da ga ostavi ovdje. Nana ostavalja ranac, sa mnom ce dijeliti vodu, a u moj ranac ubacuje Radine i svoje dokumente, mobitele i fotoaparate. Dolazak na prvi prevoj i kratak predah. Ovdje je već ozbiljniji dio i na pojedinim dijelovima je postavljena sajla. Neki iz grupe gledaju sa nepovjerenjem strmi dio staze na kojem nema sajle. Staza izgleda opasnije nego što jest, ali daleko od toga da ne treba biti oprezan. Dok je suho dobro je, ali po kiši ovo bi bilo prilično ludo penjati. Nana se drži uz mene sa povjerenjem koje je stečeno na puno planina. Kompletna grupa je ispenjala vrh. Slikanje i čestitanje. Ja se javljam Zagiju i kažem da ću sići sa Nanom prije grupe. Nana me pušta naprijed znajući da ću izabrati najbolju moguću stazu i upozoriti je na svako mjesto koje nije sigurno na stijeni. Priključuje nam se i Nevena. Dosta brzo silazimo, dolazimo da rančeva i čekamo ostatak grupe. Odlazimo još na Skalu koju smo planirali kao treći vrh. Šiba nas hladan, jak vjetar i jedva čekamo da malo udjemo u dolinu. Pola sata pauze na domu i krećemo na mjesto gdje nas čeka bus. I Nana i ja smo raspoloženi za kavu i predlažem joj da malo pružimo korak. Ostalo nam je dovoljno vremena da bez žurbe popijemo kavu. Nakon dolaska i zadnjih članova grupe sjedamo u bus i vraćamo se u Leptokariju. Rasporedili smo se po sobama i nakon tuširanja, ovaj put toplom vodom, sa Radom i Nanom odlazim na večeru. Hrana u Grčkoj ima dobar odnos cijena-kvalitet. U skoro svakom restoranu mozete pronaći jelovnik na srpskom jeziku, jer gosti iz Srbije u velikom broju dolaze na grčko more koje je povoljnije i od crnogorskog i od hrvatskog. Meni osobno su draže obale Jadrana sa puno malih uvala koje pružaju malo privatnosti za razliku od grčke obale Egejskog mora koja je malo i jednolična sa svojim šljunčano-pješčanim plažama. 
Petak 26.9.2014.
Odlučeno je da se sutra ide na Meteore kad se očekuje ljepše vrijeme od današnjeg, mada su neki htjeli da se danas ide na Meteore, a da sutrašnji ljepši dan ostave za plažu. Ujutro sa Zagijem na laptopu gledam slike koje je skupio sa kartica svih onih koji su slikali. Usput gledamo vrijeme na Olimpu: snijeg. Da smo zakasnili samo jedan dan ne bi mogli ispenjati Olimp.
Raštrkali smo se na sve strane, ali se nekako opet svi skupimo u restoranu na plaži. Uz ručak uzimam jos jednu metaksu jer sam odustao od toga da idem do Mistre i Sparte rent-a-carom. Jasna i Milica imaju ideju o provođenju popodneva u etno-selu koje je udaljeno nekih pola sata vožnje. Zagi i ja bi išli, ali meni se ne da niti da pravim organizaciju niti da vozim. Na kraju se nije otišlo i večer je završila hodanjem po šljunku plaže i ispijanjem vina i piva na ležaljkama.
Subota 27.9.2014.
Svanulo je lijepo jutro. Sjedamo u bus i krećemo put Meteora. Pored puta se nalazi suvenirnica.Tu se zaustavljamo i dobijamo priču o tome kako se prave ikone. Ikone koje su ovdje izrađene imaju i potvrdu na poleđini, okvir oblazu listićima od zlata . Prave i neku vrstu tombole. Svi koji su nešto kupili dobili su na tomboli jos nešto iz suvenirnice. Vozimo se dalje prema Meteorima i nakon vidikovca na kojem pravimo par fotografija stajemo na parkingu i sa masom drugih turista ulazimo na sveto tlo manastira. Članice nase grupe preko hlača i majica omotavaju šalove jer je takav red, mada srećemo turistikinje koje se kreću u majicama na bretele što nikako nije lijepo. Ako ne znate ni običaje ni jezik na ulazu imate jasan crtež i ponašajte se kako dolikuje mjestu.
Meteori su posebna priča. Izgradjeni na visokim nepristupačnim stijenama u sebi čuvaju nit povijesti i života monaha. Dva su manastira otvorena za javnost, ostali i dalje ljubomorno čuvaju svoje tajne. Obiđite oba kompleksa, imate što za vidjeti.
Nedjelja 28.9.2014.
Dogovor je da se svi spremimo i u podne sa stvarima budemo kod busa. Jutro je na izbor svakome da ga provede kako hoće. Pred sam polazak koristim priliku da napravim par fotografija fasada kuća na plaži, iznosim stvari iz sobe i čekam da udjemo u bus. Polazak i put prolaze u dobrom raspoloženju. Iz busa još jednom gledamo prema moru, a zatim i prema Olimpu.
Na granicama je gužva, jer se puno autobusa vraća u Srbiju. U trenucima dosade, Jasna predlaže da u uskom prolazu minibusa igramo nogomet sa loptom kupljenom u Grčkoj. Jasna i Mirko protiv Milice i mene. Totalno blesavo, ali istovremeno i jako zabavno i pomaže da zaboravite na red pred granicom. U Srbiji nas vec hvata noć. Vanja izlazi u Beogradu, Tamara u Gradiškoj. Stižemo u Banjaluku. Odlazim po svoje auto kod Zagija. Na zadnje sjedalo se smještaju Sanja i njen brat, koji će sa nama putovati do Crne Rijeke. Nudim da ih povezem do Mrkonjića, ali su oni već nazvali oca i on je na putu. Ostavaljamo parking kod Crne Rijeke iza sebe krećemo za Jajce. Još malo pa će i svitanje. Pred Naninom zgradom uzimam veći ranac i pratim je do njenog stana. Vraćam se do auta, prilazim stanu, otvaram vrata, spuštam ranac i tek sad mogu reći da je pohod na Olimp prošao uspješno.
 
Zaključak
Ovaj uspon na Olimp je bio uspješan. Vrijeme nas je dobro poslužilo. Imali smo jedan slobodan dan u slučaju da moramo odložiti penjanje Olimpa zbog uvjeta na terenu, prvenstveno vremenskih. Dobro bi bilo da smo imali neki rezervni plan za taj dan, ali dobro je i ovako. Drago mi je da je kompletna grupa ispenjala vrh poslije nekih prvotnih poteškoća i nedoumica.