KOMOTIN

Meni jako drag vlastelinski dvor sa mnoštvom prirodnih ljepota koje se nalaze u njegovoj blizini. Okružen je selima Cvitović, Bešpelj, Seoci, Smionica, Tokat i Vukićevci. Iz Vukićevaca je najdalji put do Komotina i ne znam da neko i poduzima pohod na Komotin iz tog sela. Smionica i Tokat imaju najbolji put prema Komotinu, čak se iz tih sela može frezom stici do pod samu tvrdjavu. Put iz pravca Seoca bi vas vodio pored Orlovače i prošli biste područjem na kojem obitavaju medvjedi. Ako biste pratili potok Magaru prošli biste kroz lijep kratak kanjon koji mještani zovu Kotlovi ili Kazani. Put iz pravca Bešpelja možete kombinirati sa odlaskom do kanjona Ugra koji se nalazi blizu Bešpelja, zatim silazak na Mramorje i pogledati stećke koji se nalaze na Mramorju. Sa Mramorja se pruža veličanstven pogled na dvorac i dolinu ispod njega. Najbolje je kretati se uz potok Mlini. Put ce vas provesti pored malog jezerceta i slapa visokog desetak metara. Potoci Mlini i Magara se sastaju ispod same stijene na kojoj se nalazi Komotin i tvore komotinski potok. Ako se odlučite za dolazak iz pravca Cvitovića proći ćete kroz Podmilačje u kojem se nalazi crkva Sv. Ive poznata i van granica Bosne i Hercegovine. Zatim se penjete serpentinama do sela Cvitović. Pored škole u Cvitoviću nalazi se nekoliko stećaka. Iz zaseoka Benek kreće pješački dio. Možete otići do jezerceta i slapa ili se odmah uputiti prema Komotinu. To znaci da ćete doći na isti put koji vodi iz Bešpelja. Put ce vas do skoro pred samu tvrdjavu voditi kroz gustu bukovu sumu. U blizini tvrdjave pored puta se nalazi turbe. Zatim vam slijedi pentranje po strmim stijenama. To je završni dio puta, a za nagradu dobit ćete predivan pogled na okolinu i mogućnost da razgledate unutrašnjost dvorca.

Uložio sam puno truda da dvorac spasim od daljeg propadanja. 2008. I 2009. sam napravio dvije radne akcije sa njemačkim volonterima iz udruge Friedenskreis Halle. Uspjeli smo očistiti prilaz i unutrašnjost dvorca. Razumljivo da niti jedan kamen u zidu nismo smjeli pomaknuti. Na skretanju sa magistralnog puta smo napravili putokaznu tablu koja je nekom smetala i jednog dana je uništena. Vodio sam i komisiju iz Sarajeva koja je trebala Komotin predložiti za ulazak na listu spomenika pod zaštitom države. Nedugo nakon toga dobio sam obećanje da ce država napraviti propisan putokaz prema Komotinu, sto se do danas nije ostvarilo. Još se uvijek nadam da ce se dvorac nekim radovima državnih institucija bar sačuvati u stanju u kakvom je sad. Najveći problem je velika rupa u zidu prema jugu. Ako se dio zida sruši i stijenje strmim padinama otkotrlja u potok, dvorac je zauvijek izgubljen.  Nažalost i pored svih mojih nastojanja nisam uspio napraviti puno. Dvorac propada iz godine u godinu sve vise i vise.

Donosim vam i tekst koji su napisale njemačke volonterke Franziska Zeissig i Anna Schleinzer. Dodatak je mišljenje njemačkih volontera, učesnika kampa, koje je tražio fra Nikica Vujica za samostanske novine.

Neke od fotografija potiču od njemačkih volonterki.

        Komotin se budi poput Trnoružice

"Pogledaj ovo" s ponosom mi reče  Željko i pokaza na putokaz, na kojem je stajao natpis "Komotin" brižljivo ispisan još svježom žutom bojom. On bi trebao budućim posjetiteljima pokazivati put brda, prema srednjovjekovnoj utvrdi Komotin. Prije rata ovo je bila među bolje posjećenim znamenitostima regije. Međutim put prema tvrđavi je bio duže vrijeme neprohodan. Visoko i gusto šipražje je pokrivalo zemlju i sprečavalo pristup kulturnom nasljeđu regiona.
Sada se to promijenilo. Od 8. do 13. rujna 2008. godine radilo je pet volontera nevladine organizacije "Friedenskreis" iz grada Halle sa ovdašnjim ljudima i radnicima šumarije iz Jajca na popravci puta prema tvrđavi. Skoro svi njemački volonteri su već bili u Jajcu i osjećaju se vezanim za Bosnu. Pedesetšestogodišnja Doris iz Hallea je prethodnu godinu radila tri mjeseca u omladinskom centru u Jajcu. Ovaj tjedan su volonteri uglavnom proveli u brdima. Stanovali su kod
obitelji Augustina i Zore Jozić, te Željka i Josipe Jozić u selu Cvitović.. Odatle je moguće vidjeti tvrđavu.
Kada smo došli u posjetu volonterima skoro da je put prema tvrđavi bio gotov. Trebalo je napraviti i mali most preko komotinskog potoka. Na pola puta srećemo Johannesa jednog od njemačkih volontera. Smiješi nam se oznojenog lica, obučen u majicu na kojoj je otisnuto "Komotin". Ove majice kao i alat sponzorirala je tvrtka "Komotin". Uz njih su nesebičnu pomoć pružili i hotel "Turist", rudnici boksita, pekara "KIM", PP "Ladan", GP "Pliva", kafe "Amadeus" i "Eko-Pliva".
Idemo dalje kroz šumu. Konačno nedostaje još samo par metara uspona do tvrđave. Iscrpljeni ulazimo u tvrđavu i pored njemačkih volontera vidimo još puno ljudi. To su radnici šumarije koji su došli pomoći. Željko Crnogorac, koji je inicijator ovog vorkkempa, zamolio je od uprave šumarije dozvolu da radi na prokresu puta kroz šumu u blizini tvrđave. Anto Cvitić, uposlenik šumarije bio je tako oduševljen projektom da se odmah bacio na posao. Tako šumarija nije pomogla samo materijalom za putokazne table i most, nego i vrijednim radnicima. Na naše
pitanje što je motiviralo ove ljude da pomognu odgovorio nam je Franjo: "Kad se radi o nečem dobrom i pozitivnom treba uvijek pomoći."
Nakon samo tri sata je očišćena unutrašnjost tvrđave. "Izuzetno je što ovi ljudi mogu i
koliko ih se odazvalo" govori Wiebke, studentica socijalnog rada u Halleu koja je prvi put u Bosni. Oduševljena je ljepotom prirode i gostoprimstvom ljudi u Bosni. Sa tolikom pomoći sve ide puno brže nego se mislilo. Organizatori vorkkempa zadovoljni su  radom, a njemački volonteri još i više, jer su proveli prelijepih sedam dana i upoznali još jedan dio Bosne.

Johannes
Komotin- predivan biser usred brda
Ovo je mjesto u Evropi jedinstveno. Šuma je gusta, izvori čisti, a ljudi su prijateljski
nastrojeni. Tvrđava Komotin dominira nad istoimenim potokom i odavde se mogu promatrati šuma i životinje u njihovoj punoj ljepoti. Planinska panorama se prostire pred nama spajajući se sa horizontom na čudesan način. U dolini se pješaci mogu opustiti, ovdje vrijeme kao da je stalo, na sočnim livadskim pašnjacima napasa se stoka. U ovoj dolini posjetitelj će pronaći iskonski seoski život i ne mogu se često čuti zvuci osim onih koji potiču od drveća, ptica i cvrčaka.

Stefanie
Grupa raznolikih, avanturistički nastrojenih ljudi od 22 do 56 godina starosti iz nevladine organizacije Friedenskreis Halle je s nestrpljenjem putovala 15 sati kombijem prema Jajcu da bi sa lokalnim stanovništvom ljudima približili obraslu tvrđavu Komotin i vratili joj dio njene ljepote.
Pilili smo pilama, sjekli sjekirama i obrezivali škarama grane drveća. Niti jedan kamen na stazi nije ostao nedirnut. Sunce i cvrči bili su naši pratitelji. Svaki dan je završavao sa obilnim jelom, vinom i šljivovicom. Mi smo se znojili, smijali i čudili dobro obavljenom poslu. Imali smo predivnu potporu svaki dan svjež kruh od pekara, potrebne namirnice i jednog Željka koji se brinuo o svemu. Sretali smo stare prijatelje na idiličnim mjestima, divili se planinskim lancima, kravama i domaćem siru. Sa smirujućim uspomenama vraćamo se nazad, u želji da ostanemo u sjećanju kao dobri i da nas niko više ne gleda kao strance.

Wiebke
Došli smo u Bosnu da odradimo jedan vorkkemp. Ali dočekalo nas je puno više od samog rada. Predivan predio, gostoljubivi ljudi i mnoštvo lijepih događaja. Proteklo vrijeme nikad nećemo zaboraviti. Uradili smo dosta, doživjeli još i više i sad se zadovoljni i sretni možemo vratiti domovima.

Tom
Naša grupa je u jednom rujanskom tjednu prosjekla pješački put prema tvrđavi Komotin i uz put postavila putokaze koje smo sami napravili. Zarasle staze i teže prelaze, npr. Preko komotinskog potoka sa oduševljenošću smo ponovno učinili prohodnim. Sada se nadamo da će predivan krajolik, raznovrstan biljni i životinjski svijet privlačiti sve više ljubitelja prirode, koji će sve više otkrivati komotinsku tvrđavu, predivno povijesno blago. Stoga svima želimo uspješan uspon do tvrđave. Raduje nas što smo svojim radom dali doprinos ponovnom otkrivanju još nedovoljno poznatog spomenika.

Doris
Iza nas je predivan tjedan uz Komotin, a ispred nas je dalek put kući. Upravo smo dobili poklon za rastanak i doma u Halleu ćemo nazdraviti za zdravlje sviju nas i za naše prijateljstvo.