IZLET IZNENAĐENJA 02.11.2014.
Sjedim sa Rafom u pivnici i uz crno pivo Tomislav razrađujemo detalje staze izleta iznanađenja koji sam osmislio za ekipu iz Summita. Vremenska prognoza kaže da će nam vrijeme biti naklonjeno. Još jednom trebam otići do restorana i vidjeti detalje oko večere i to sve lijepo poslati mailom Zagiju. U subotu dan prije nego će ekipa doći odlučujem se provesti autom cestom kojom bi se trebao voziti minibus. Čuo sam da je od Donjih Bulića cesta dobro nasuta, ali je bilo puno kiše i nisam siguran. Nakon obilaska terena odlučujem da će minibus voziti preko Šibenice asfaltom.
U nedeljno jutro nalazim se sa Nanom i poljskom volonterkom Marlenom. Krećemo pješice magistralnim putem prema skretanju za Šibenicu. Ubrzo stiže bus i jedan putnički automobil. Kratko se pozdravljamo i svi se ukrcavamo u minibus. Sale je prošli put imao dosta makadama na Vranici i drago mu je što sam izabrao asfaltni put. Rafo već čeka kod potoka Kreševca. Izlazimo i spremamo rančeve. Sale okreće bus i vraća se u Jajce. On je slobodan do kasno poslijepodne.
Predstavljamo se za one koji nas još nisu upoznali, uvijek bude neko novi i govorimo da smo Rafo i ja danas vodiči. Odmah krećemo uz Kreševac. Vodostaj je nizak tako da bez problema prolazimo samim koritom potoka skačući sa stijene na stijenu. Stižemo do starog mlina kojeg svi slikaju. Produžavamo do vodopada Baščica. Prolazimo ispod stijene i to je svima doživljaj, jer se ustvari prolazi ispod vodopada koji pada preko stijene. Konačno izlazimo iz korita Kreševca i idemo prema Herendi. Sa puta je lijep pogled na Ranče, ali se magla još nije podigla. Stižemo do Herende i tu pravimo prvu pauzu. Zatim ih spuštamo do korita potoka i vodimo na slap. Sviđa im se ovo. Još ne znaju sta ih čeka. Mahnem Rafi da pređe potok i povede drugom stranom prema slapu Viline Vlasi. Da bi se došlo do podnožja Vilinih Vlasi mora se preći potok i popeti uz stijenu. Dio ekipe ostaje na ovoj strani potoka i slika. Ja kao zadnji vodič također ostajem na ovoj strani. Nakon slikanja Vilinih Vlasi krećemo dalje. Prolazimo još pored bezbroj manjih slapova razigranog potoka i stižemo do mjesta gdje se potok ulijeva u Lučinu. Vratit ćemo se kroz gaj, drugom kraćom stranom. Planirao sam veću pauzu za ručak na Oštrim Stijenama jer se u blizini nalazi izvor pitke vode.Krećemo prema Oštrim Stijenama, digla se magla i možemo lijepo pogledati planinu Ranče.
Nakon pauze za ručak nastavljamo dalje prema Bulićima, prolazimo ispod Rafinog voćnjaka i stižemo do Antine pećine. Nakon razgledanja male pećine se grupa odlučuje za pauzu koja se pretvara u popodnevni drijemež. Nakon nekih pola sata ustajemo i krećemo prema Kraljevom Grobu. Ja zovem restoran i kažem da u Jajce stižemo za nekih sat i pol ili dva i da tad planiraju večeru. Kratka pauza na Kraljevom Grobu, odgovaram na njihova pitanja i krećemo dalje. Rafo pita da li da idemo na vidikovac da pogledamo jajački vodopad, ali sa druge strane. Mislim da će to biti dobra stvar. Na vidikovcu škljocaju fotoaparati, vodopad sa ove strane ne vidi baš puno turista, ali moramo krenuti dalje. Banjalučki dio ekipe ostavlja rančeve i gojzerice u autobusu i oblače patike. Vozač Sale kreće sa nama, autobus ostaje na parkingu.
Dolazimo u restoran koji inače ne radi nedjeljom i otvoren je samo za nas. Stolovi su već postavljeni i svi se smještaju kako kome odgovara. Ja idem da sa gazdaricom vidim treba li se još nešto odraditi. Zagi je sa Mirkom za šankom i pita me da popijemo jednu rakiju. Da se može stati na jednoj. Dolazi još članova i rakije se redaju. Nakon obroka smo trebali ići u slastičarnu, ali bi dio ekipe u pivnicu da proba Tomislava. Predlažem Zagiju da ja vodim u slastičarnu, a da Rafo vodi u pivnicu. Nakon kolača vodim one koji su krenuli sa mnom, moram priznati manji dio ekipe, do pivnice. Dvadeset dvoje ljudi koji se uglavnom poznaju zna napraviti dobru atmosferu. Ubrzo pivnica skoro pa gori, pleše se na stolicama i stolovima. Nedjelja u Jajcu i ne izmami puno ljudi vani, tako da pored nas ima jako malo drugih gostiju. Kako sve što je lijepo kratko traje, tako je došao i trenutak rastanka. Pozdravljamo se, svi su veseli i dobro raspoloženi, žao im je što završava, ali imaju želju istu stazu proći na ljeto, nekima je to poput Cvrcke u skromnijem izdanju.Poslije rastanka sa ekipom krećem  sa Nanom ispod uličnih svjetiljki prema našem usnulom dijelu grada.
 
Zaključak
Dobro osmišljen i odrađen izlet. Vođenje uz Rafinu pomoć je bilo bez greške. Ekipa je bila zadovoljna onim što je vidjela i imaju želju da dođu ponovo na istu rutu. Opuštanje je bilo u granicama i baš je dobro ispalo. Poslije sam posjetio vlasnike restorana i pivnice da provjerim je li sve proteklo u redu. Imaju samo riječi pohvale za ekipu i dobrodošli su u svako doba.