ISTRIA-UNA TERRA AMOROSA

Naprečac donesena odluka da odem u Istru i provedem tamo tri dana godišnjeg odmora se pokazala dosta dobrom. Ne zovem nikoga i nemam vremena da pravim neki plan. Polazak u rano jutro preko Bihaća, prolazak pored sjevernog dijela Velebita i nastavak puta Huma u Istri, najmanjeg grada na svijetu, što mu je upisano i u Guinnessovoj knjizi rekorda.

Hum i jeste ono što sam najviše želio vidjeti u Istri. Stigao sam kad je već bilo dosta turista u obilasku. Odlučujem uzeti sobu u Humu i prespavati ovdje. Nela kod koje sam uzeo sobu i njen susjed Boris mi savjetuju da pješačkim stazama sidjem u Kotle do slapova. Put traje nekih dva sata. U starom mlinu je restoran, ali radi samo vikendom. Ipak se isplatilo doći zbog krajolika. Kad sam se vratio u Hum ostali su samo domaći. Po popisu svega sedamnaest stanovnika. Razgledam grad, ustvari dvije kratke ulice u ostacima male citadele. Pravim fotografije bez mnoštva turista koji se guraju sa vama i pokušavam osjetiti duh grada. Liježem ranije bez gledanja TV-a i bez provjere pošte u sobi kojom se širi miris istarskog bilja u vaznama.

Kroz otvoren prozor pjev ptica dopire u sobu i budi me. Već sam dogovorio sa Nelom da mi spremi doručak u sedam. Dok doručkujem nona Nela čavrlja sa mnom. Pitam je o životu u periodu kad nema turista i saznajem da svi imaju maslinike i bašte te puno rade na zemlji. Opraštam se sa Nelom i krećem. Dogovorio sam sa prijeteljem Adrianom koji živi u Pazinu da ću ga posjetiti, ali on radi do četiri i iskoristit ću to da vidim Motovun.

Na spuštanju prema putu za Motovun za oko mi zapne Buzet-grad tartufa. Ionako nemam čvrst plan i skrećem u Buzet. Svi su gradovi u unutrašnjosti Istre na brežuljcima i do njih se dolazi serpentinama koje vode oko brežuljka poput puževe kućice. Lunjam ulicama Buzeta uživajuci u jutarnjoj svježini. Zadržao sam se i duže nego sam mislio i nakon kave krećem dalje.

Skrenuo sam prema selima Opatija i Zonti koje reklamiraju kao agrarni turizam , ali kako nisam imao vremena popeti se do ruševina stare utvrde vratio sam se ponovo na put uz rječicu Mirnu i stigao do Motovuna. Motovun je postao poznat po filmskom festivalu. Starijim zaljubljenicima u formulu je poznat kao rodno mjesto Maria Andrettia svjetskog prvaka 1978. Uživam ulazeći u mnoge kutke, uske kale kroz koje ne mogu proći niti jedna kola, na pojedinim mjestima čak i za dva pješaka postane tijesno. Ima dosta turista, ali vam ne smetaju jer se uglavnom zadrže u restoranima na ulazu, a Motovun je dosta velik mada ne izgleda tako kad ga gledate iz doline. 

Nakon Motovuna krećem prema Pazinu. Pazin ima impresivnu citadelu i Pazinsku jamu koju je istraživao i čuveni Žil Vern, Priča se da ga je upravo ta jama inspirirala da napiše "Put u središte zemlje". Moja spontana odluka da krenem bez plana je imala dvije greške. Jedna je što se za obilazak Pazinske jame morate najaviti i čekati da se skupi grupa i tada krećete u pratnji vodiča. Nemam vremena čekati i krećem prema Rijeci i skrećem za Cerovlje u kojem živi Adriano. Obojici nam je drago što se ponovo vidimo. upoznajem i ostatak obitelji. Obilazim Adrianovo imanje i slušam planove koje ima sa imanjem. Nudi mi da dovedem ekipu ovdje i da kampujemo na njegovoj zemlji.

Druga greška mog spontanog plana je što se nisam na vrijeme javio Vahidi u Poreč. Imam samo kućni broj na koji se niko ne javlja, vjerovatno je nekamo otputovala. Pa, ništa, Poreč ostaje za sljedeći put, razlog više da se dođe još jednom.

ZAKLJUČAK

Prije sam bio na slovenskoj strani Istre u Izoli i Kopru i stekao sam utisak da je Istra suha i kamenita. Prvi put sam bio u unutrašnjosti na hrvatskoj strani i oduševilo me je koliko je Istra zelena i plodna. Preporuka je da dodđete u proljeće i obavezno probate neko jelo sa šparogama, za tartufe vam ne trebam ni napominjati. Kava je na svakom mjestu gdje sam je pio jako dobra.

Ako želite vidjeti nešto veličanstveno otiđite u Pulu i pogledajte arenu. Ako želite uživati u malim gradićima u unutrašnjosti, dan provedite na plaži i kasno poslijepodne kad ima manje turista otiđite u obilazak unutrašnjosti, možda i da prespavate daleko od vreve primorskih gradova. Istrijani su vrijedni i prijazni ljudi i nemojte se bojati da će vam nedostajati sagovornika.