Subota 18.6.2016.

Nakon posla sam se u petak navecer uputio za Beograd, odakle cu se ujutro kombijem prebaciti do Temisvara.U Temisvaru se pozdravljam sa saputnicima i hvatam vezu za Hunedoaru u kojoj se nalazi Korvinov dvorac. Dvorac spada medju ljepse u Rumunjskoj i mada mi ne lezi na ruti ipak se odlucujem vidjeti ga ovaj put, jer je pitanje kad cu vise imati prilike.

Sa vezama i nije bas najbolje tako da tek predvecer dolazim u Hunedoaru. Razgledanje dvorca moram ostaviti za jutro. Pokusaj da pojedem picu ili popijem pivo nije urodio plodom. Imam samo eure, mjenjacnice su zatvorene, a niko nece da mijenja novac. Apsurdno je da u dzepu imate 400 eura i odete gladni na spavanje. Ne mozete ni popiti pivo mada nudite pet eura za pivo.

Jutro u Hunedoari

Ljudi se druze u parkovima uz sah, karte i domine

Nedjelja 19.6.2016.

Dvorac je ispunio moja ocekivanja. Impresivno zdanje koje valja pogledati. Vracam se u hotel, pakiram stvari i krecem dalje. Mada sam u danasnji dan planirao vec biti na planini, ipak cu zbog losih veza doci samo do grada Sibiu. Mada mi nije bio u planu ispalo je bolje nego sam ocekivao. Upravo je zavrsavao medjunarodni festival teatra. Na ulicama je mnostvo ljudi, klauni, artisti na zici i razni performeri. Na glavnom trgu je besplatan koncert. Ne znam izvodjace, ali je dobro. Sibiu se dici titulom kulturne prestonice Evrope 2007.

Dvorac Corvin

Kada ste posljednji put vidjeli telefonsku govornicu?

Sibiu

Ponedjeljak 20.6.2016.

Ujutro sam uspio vidjeti jedan dio grada. Za pravi obilazak bi trebala bar tri dana koje ja nemam. Trebam se uputiti prema Balea jezeru na tranferzali Fagaras, ali vezu imam samo do Cartisoare. Dok cekam vlak ne mogu vjerovati da srecem Kanadjanke koje su se vozile u kombiju sa mnom iz Beograda za Temisvar. Kratko smo razmijenili par recenica i utiske.

Do Cartisoare stizem vlakom. I zatim hladan tus. Bez obzira na to sto je jezero jako bitno za turizam nemate nikakve veze za jezero udaljeno oko dvadesetak kilometara. Mjestani mi kazu da nema ni busa, ni taksija. Nudim novac da me neko preveze do jezera, ali ne znaju da bi neko to uradio. Nema druge nego staviti ranac na ledja, stapove u ruke i krenuti pjesice. Neko odozgo pazi na mene jer kad sam svratio  na benzinsku da pitam da li kod njih postoji neki prevoz, mladi par iz Bukuresta Aleksandra i Ovidu su mi ponudili da se prevezem sa njima. Ako se nadjete u ovakvoj situaciji nakon vise od desetak kilometara dolazite do Balea kaskade i mjesta na kojem prodaju suvenire i odatle imate zicaru.

Nakon rucka na jezeru Aleksandra i Ovidu nastavljaju za Bukurest. Kod jezera imate spasilacku sluzbu i mozete se raspitati o uvjetima na stazi i vremenskoj prognozi. Uputili su me da prodjem kroz tunel i tamo potrazim smjestaj, jer je na jezeru puno visa cijena.

Smjestaj sam nasao kod spasilacke sluzbe. Glavna tema dok gledamo prenose sa prvenstva u nogometu je sto je Rumunjska izgubila, a to se pokusava zaboraviti uz pivo. Jos su me Paul i Kristi pocastili dobrom rumunjskom kuhinjom.

Pogled iz Cartisoare prema Karpatima

Ovidu, Aleksandra i ja pred Balea kaskadom

Cuvena trasa Transfagaras

Kristi, ja i Paul

Balea jezero

Utorak 21.6.2016.

Poslije dorucka slikam kartu na zidu jer nigdje ne mozete kupiti mapu, kupim jos par informacija od domacina i krecem kroz tunel nazad prema jezeru i pocetku staze.

Na stazi me covjek zamoli da ga slikam. Malo pricamo i saznajem da je Kornelius iz ovih predjela i da je radio u Njemackoj. On ce sa jos par mladjih ljudi ici do prvog vrha i nazad. Daje mi svoju mapu koju je donio iz Njemacke. Predivnim predjelima nastavljam prema domu pored jezera Podragu. Moj savjet je da ne silazite u nize dijelove doline jer su ovcarski psi poprilicno neprijateljski raspolozeni.

Nakon vise prevoja na kojima sam mjestimicno gazio, a mjestimicno i zaobilazio snijeg konacno stizem do doma. Dok obrok ne bude kuhan uzimam pivo i odlazim do jezera da se osvjezim. Voda je hladna sto je razumljivo jer dolazi od snijega koji se jos uvijek drzi na sjevernim padinama. Nedaleko od mene pase divokoza vjerovatno vec navikla na prisustvo ljudi, ali svejedno ne prilazi na blize od tridesetak metara. Ubrzo pristize par koji zivi u Irskoj. On je Svedjanin, a ona Rumunjka. Tu su jos i dva mlada Rumunja koji ce sutra sa mnom na Moldoveanu

Prvi prevoj od jezera. U prvom planu Kornelius

Put Balea-Podragu

jezero Podragul

Podragu jezero i dom. Ispred nanos snijega na prevoju

Kod doma Podragu

Srijeda 22.6.2016.

Nas mali tim od tri clana je krenuo. Par je odustao od vrha i jos spavaju i vratit ce se na jezero. Prvi ljudi koje srecemo su dva Izraelca koji nas pitaju za put i udaljenost do doma. Nakon vrha Vistea grebenom krecemo prema Moldoveanu, najvisem vrhu Rumunjske. Na jednom mjestu je staza obezbijedjena lancima zabusenim u stijeni, ali je problem nanos snijega izmedju dva lanca gdje su na obje strane strmine i treba se kretati oprezno. Stizemo na vrh, slikamo se, jedemo i vracamo nazad. Pred Visteom se pozdravljamo, oni se vracaju nazad, a meni preostaje jos dug put.

Rici, Oli i ja na vrhu

Rizicni snijezni prelaz Vistea-Moldoveanu

Vistea-Moldoveanu

Nakon neka dva sata srecem dva planinara iz Moldove. Pitaju me za put prema vrhu. Kazu da im je treci clan imao problema sa koljenima i da je ostao u sklonistu koje se nalazi na mom putu.

Kad sam stigao do sklonista nakon krace price sa trecim clanom tima Moldove zakljucujem da bi dobro bilo da na ovom mjestu prespavam sa njima. Nakon osvjezenja u potoku koji se nalazi na pet minuta ispod sklonista, odlucio sam uhvatiti zadnje sunceve zrake i lezati vani na podmetacu. Ubrzo se nebo potpuno okrenulo i zasuo je grad velicine ljesnika. Utrcao sam u skloniste. Moldavac je zabrinut za kolege. Na dan prije dvadesetak metara je od nas poginuo planinar kad ga je vjetar bacio niz liticu. Rekao sam mu da je ispod vrha jos jedno skloniste i da se mogu skloniti. Njegovi kompanjoni su stigli kad se malo smirilo nevrijeme. Nevrijeme su proveli u sklonistu, ali nisu ispenjali vrh.

Pogled prema sklonistu

Cetvrtak 23.6.2016.

Noc je protekla mirno uz pun mjesec koji se probijao kroz prozore u skloniste. Silazimo do doma Sambetei za sto nam treba oko dva i pol sata, te nakon caja pjesacimo jos dva sata do motela ispred kojeg se nalazi njihov auto. Dogovaramo iznajmljivanje sobe samo za tusiranje i odlazimo u restoran. Momci ce me odvesti do Brasova, to im je usput, mada ce malo morati skrenuti do autobusnog kolodvora. Raspitat ce se za bus za Bran, jer ne govore bas svi strane jezike.

Mihai, Calalin, ja i Florin ispred masiva na kojem se nalazi skloniste

Stizem u Bran i izlazim. Vidim mladi par sa rancevima na ledjima koji se kao i ja okrecu oko sebe. Pozdravljamo se. Oni su Talijani i rezervirali su pansion, ali ne znaju gdje je. Zena u kafeu nam izlazi u susret i naziva pansion. Ubrzo vlasnica dolazi autom po nas, mjesta ima i za mene.

Nakon tusiranja izlazimo zajedno na veceru u ugodan mali restoran sa tradicionalnom kuhinjom.

Petak 24.6.2016.

Ujutro obilazimo dvorac Bran. Reklamira se kao dvorac Vlada Tepesa Drakule, mada je njegov pravi dvorac Poenari od kojeg su ostale tek rusevine. Silazimo do bazara i ne mogu vjerovati da ponovo srecem Kanadjanke. Kazem im da idem u Sinaju da vidim dvorac Peles. Oni jos nisu vidjeli dvorac Bran. Talijani odlucuju da odu sa mnom do Sinaje.

Nakon dolaska u Sinaju uzimam taksi, ostavljam stvari u pansionu i krecem sa Vale i Federikom u obilazak dvorca Peles. Mada smo uhvatili tek zadnju turu za obilazak koja nazalost traje duplo krace, ali i manje kosta, ipak smo bili vise nego zadovoljni. Obilazak je samo u pratnji vodica. Ovo je ustvari ljetnikovac prvog rumunjskog kralja iznimne ljepote, narocito su lijepi radovi u drvetu, sa impresivnim umjetnickim blagom u svojim odajama. Dvorac Pelisor se nalazi samo stotinjak metara dalje, ali je nazalost zadnja tura i ovdje zavrsila u cetiri sata.

Nakon obilaska dvorca, pice na brzinu i moji prijetelji se vracaju u Bran. Ja do noci lunjam ulicama predivnog grada. Odusevljava bajkovita arhitektura kamo god da pogledate.

Vale i Fed u Branu najposjecenijem dvorcu Rumunjske

Ulaz prema dvorcu Peles u Sinai

dvorac Pelisor

Sinaia

Subota 25.6.2016.

Ujutro hvatam vezu za Craiovu i odatle cu se nekako prebaciti za Beograd. Vozac autobusa mi kaze da on prolazi kroz Srbiju. Ustvari poslije cu vidjeti da on dolazi do prelaza na Djerdapu i nastavlja dalje. Na drugoj strani stopam prema Beogradu. Staje mi Rumunj koji radi u Italiji. Pokusavam se sjetiti talijanskog kojeg nisam dugo govorio i nekako se sporazumijevamo. Vozim se sa njim do Okucana, odakle ce me tek ujutro povesti Martin koji radi na naplatnim kucicama. Valjda ljudima cudno izgleda ranac sa vrecom za spavanje i stapovima zakacenim za ranac. Iz Gradiske hvatam bus za Banjaluku i dalje za Jajce. Obje autobuske rute sam prespavao.

Zakljucak

Najbolje je ici ugovorenim prevozom iz vaseg mjesta koji ce vas pratiti. Za obilazak Fagaras planina je dobro birati vrijeme nakon sestog mjeseca zbog snijega na prijevojima. Preporuka je da koristite stapove. Ponesite laku vrecu za spavanje zbog higijene, koja iskreno i nije na visini. Skinite mape sa rasporedom sklonista sa interneta. 

Ono sto je ostavilo lijep dojam na mene je mnostvo drveca u gradovima koje daje miris, najcesce je to lipa.

Ako zelite vidjeti stare gradove i zamkove odaberite bilo koji u blizini vase rute i necete pogrijesiti.

Moja preporuka je da posjetite Sinaju i dvorac Peles.