Nakon višesatne vožnje i loše prospavane noći u autobusu dolazim u Berlin i nalazim se sa prijateljicom Marinom. Izlazimo na ručak u indijski restoran u blizini njenog stana. Ne bih vam preporučio indijsko pivo. Ali zato pivo u pivnicama u kojima se pravi obavezno. Dok sjedimo u pivnici gledam auto Trabant preko puta. Možete unajmiti Trabanta, ali će vas zadovoljstvo vožnje Trabanta dva sata koštati 80 eura. Ako ste baš fan... 

Ponedjeljak 21.9.2015.

Ujutro ustajemo i krećemo za Dresden. Odavna sam imao želju posjetiti Dresden, ali mi je nekako uvijek izmicao. Stari grad je uistinu lijep, rekonstrukcija zgrada potpuno uništenih u drugom svjetskom ratu je po meni dosta uspjela. Pravu veličinu razaranja vidite tek kad stanete ispred crkve i pogledate dio originalnog zida koji stoji ispred nje. Od veličanstvene građevine nakon bombardiranja ostao je tek zid širok oko četiri metra i oko tri visok.

Očekivao sam ljepotu starog grada, ali me je isto tako oduševio i novi dio Dresdena. Najviše smo vidjeli zahvaljujući vođenju Stephena, našeg prijatelja koji živi u novom dijelu grada. Noć smo proveli u hostelu za koji kazu da vrijedi za jedan od poznatijih u Dresdenu.

Utorak 22.9.2015.

Nakon više savjeta što vidjeti i kamo ići u gorju Elbe krećemo prema gradu Schona. Nakon dolaska u Schonu morate preći brodićem Elbu da biste došli na obalu na kojoj se nalazi gorje Elbe. Vlak vozi svako pola sata, a brodić na svim prelazima svakih petnaest minuta. Pristajemo na češkoj strani Elbe u gradiću Hrensko.

Raspravljamo kojim putem krenuti prema Visokoj Lipi i Na Tokani. Duži put vodi preko Prebischtora, najvećeg prirodnog kamenog mosta u Evropi, a kraći kroz Edmundov klanac u što pored pječačenja ulazi i vožnja turističkim čamcem. Ljubazna službenica na info pultu nam je rekla da je Prebischtor simbol gorja na češkoj strani zvanog Boemische Schweiz ili Ceske Svycarsko. Znači idemo na Prebischtor.

Put prema Prebischtor je jako lijep i zanimljiv. Pored samog Prebischtor nalazi se restoran koji je nekad davno bio hotel. Prelazak preko kamenog mosta više nije dozvoljen, ali možete otići na vidikovac i vidjeti svu ljepotu Prebischtor. Ove stijene su služile kao kulise u filmu "Kronika Narnije". Nastavljamo put prema mjestu Mezni Louka u koje dolazimo puno kasnije nego smo planirali. Svjestan sam da ne možemo doći ni do Visoke Lipe za vidjela, a već počinje slaba kiša što će mi uz sumrak drastično smanjiti vidljivost, a to mi se na nepoznatom terenu nikako ne sviđa. Pitam Marinu može li doći do Mezne koja je udaljena nekih dva kilometra. Odatle bih se sutra vratio u Hrensko preko Edmundova klanca. Marina pristaje i uskoro stižemo u Meznu i smještamo se u mali hotel. Vlasnica je oduševljena kad je vidjela hrvatsku putovnicu jer već godinama dolazi u Hrvatsku na odmor. 

Srijeda 23.9.2015.

Jutro nas je dočekalo sa kišom. Kako na slikama nismo vidjeli da su camci natkriveni pitamo se da li će voziti. Krenut ćemo bez obzira na sve prema klancu i proći dio klanca do kućice odakle kreću čamci. Klanac je prelijep. Možda će vam kao i meni zasmetati masivna ograda od željeza, malo mi vuče iz nekog razloga na rad iz doba socijalizma.

Imali smo sreće jer čamci voze. Nakon nekih desetak minuta čekanja se ukrcavamo. Zbog kiše mi smo jedini putnici. Stari lađar koji motkom odguruje čamac je jako srdačan i drag. Nije to onaj hladni poslovni dio priče, nego se vidi da uživa pričati o kanjonu. Vožnja protiče kao u snu i ubrzo se rastajemo sa lađarom i nastavljamo pješice do Hrenskog.

Kako smo brzo došli do Hrenskog Marina predlaže da pješice odemo do prvog njemačkog grada iza granice Schmilke i odemo do Grosser Winterberga. Prelazimo nekadašnju granicu Njemačke i Čehoslovačke i slikamo se. Po dolasku u Scmilke unajmljujemo sobu kod stare njemačke gospođe, ostavljamo višak stvari, uzimamo samo ono nužno i nakon priče sa starom Njemicom upućujemo se najkraćim putem koji ona savjetuje. Ona nam je također savjetovala da ne idemo na sam vrh jer je obrastao šumom i ništa nećemo vidjeti, nego da na deset minuta pred vrhom skrenemo prema vidikovcu. Domaći znaju najbolje. Dio je to puta koji se zove Malerweg i ima kružnu stazu od Pirna do Češke i nazad dugu preko stotinu kilometara.

Pogled sa vidikovca nam je donekle pokvaren kišnim vremenom. Odlučujemo se vratiti drugom stazom jer još ima dosta vremena do mraka. Pored staze vidimo neke bijele betonske stubiće koji sežu nešto ispod koljena. Nakon što smo vidjeli oznake C i D sine nam da su to stubovi nekadašnje granice. Ubrzo nalazimo i na putokaze koji nam kažu da se nalazimo na stazi Grenzenweg. Kako u Schmilki i nemamo što raditi po kišnom vremenu kupujemo pivo u lokalnoj pivari, nosimo ga u sobu i vrijeme kratimo ispijanjem piva.

Četvrtak 24.9.2015.

Prebacujemo se ponovo preko Elbe do željeznice i vozimo se do Koenigsteina nad kojim se uzdiže istoimena tvrđava do koje vodi Malerweg. Ulaz u tvrđavu se plaća 10 eura. Tvrđava je uistinu velika mada mene i nije toliko oduševila. Najupečatljivija je ulazna kapija. Možda bi bilo drugačije da smo imali vremena da pogledam koju zgradu iznutra.

Nakon obilaska tvrđave krećemo do jednog od simbola gorja Elbe: Bastei. Prilaz je dobro urađen sa dobro markiranim stazama (uostalom kao i svugdje u Njemačkoj). Čuveni kameni most Basteibruecke u dužini od 76 metara povezuje stijene na kojima je nekad bila tvrđava. Koliko je bilo interesovanje turista za ovaj kameni masiv najbolje ilustrira podatak da je ovaj kameni most zamijenio drveni koji je bio izgrađen davne 1826. godine i spada u prve turisticke građevine u Evropi. Prolazak preko mosta je besplatan, ali ako želite skrenuti na bočne stijene i vidjeti ostatke naselja to ćete platiti 2 eura i po meni se isplati. Bastei je čuven i kao penjačka destinacija. Sa mosta možete vidjeti metalne kutije na vrhovima stijena u kojima su notesi u koje se možete upisati ako se uspnete.

Marina i ja smo odlučili nastaviti istim pravcem kroz Hoehlenschlucht prema gradu Wehlen za što vam treba 1-1,5 sati, ovisno koji put izaberete. To ovisi samo o vašoj kondiciji, ali bilo koji da uzmete imate što vidjeti. Na pojedinim dijelovima je staza samo uzak prolaz između stijena.

Nismo imali vremena razgledati Wehlen jer smo morali prema Dresdenu i dalje prema Berlinu.

Petak 25.9.2015.

Odlučujemo napraviti tek posjet Brandenburškoj kapiji i starom dijelu Berlina i nakon ručka sam se već morao ukrcati na bus za Jajce. Marina je izrazila želju da ponovimo posjet gorju Elbe, ali da se više krecemo češkom stranom. Mada imam još planova za iduću godinu ta mi se ideja jako sviđa i vjerovatno ću je realizirati.

ZAKLJUČAK

Bilo koji dio Dresdena da posjetite nećete pogrijesiti. Moj savjet je obavezno posjetiti Zwinger. Gorje Elbe sa visinom manjom od 600 m/n.v. se baš i ne može nazvati planinarskom destinacijom, to je vise tura za gušte. Na njemačkoj strani obavezno posjetiti Bastei. Na češkoj strani posjetiti Prebischtor, Edmundklamm i Wilder Klamm. Prebischtor i Edmundklamm sa lakšim rancem se može uraditi u jednom danu i nema teških dionica. Češka strana je jeftinija. Za petnestak eura možete naći dvokrevetnu sobu sa doručkom u privatnom smještaju.